Mehanička, pneumatska ili električna traktura: u čemu je razlika?

Kad orguljaš pritisne tipku, negdje u instrumentu, ponekad i desetak metara dalje, mora se otvoriti ventil ispod prave svirale. Sustav koji prenosi taj pokret zove se traktura. Postoje tri osnovne vrste.

Mehanička traktura

Najstariji i najizravniji sustav. Tipka je tankim drvenim letvicama (apstraktima), kutnicima i osovinama fizički povezana s ventilom. Orguljaš pod prstom osjeća trenutak kad se ventil otvara i može utjecati na to kako svirala progovara. Dobro izrađena mehanika traje stoljećima i može se popraviti običnim stolarskim alatom. Zato nove orgulje gradimo upravo po klasičnom mehaničkom sustavu.

Pneumatska traktura

Krajem 19. stoljeća mehaniku su zamijenile tanke olovne cjevčice. Pritisak tipke šalje zračni impuls koji na drugom kraju pokreće mali mjehurić i otvara ventil. Tipke su lagane, a sviraonik se može postaviti dalje od svirala. Mana je kašnjenje tona i velik broj kožnih dijelova koji stare. Mnoge orgulje u našim crkvama s kraja 19. i početka 20. stoljeća imaju upravo takav sustav.

Električna i elektromagnetska traktura

Ovdje tipka zatvara električni kontakt, a ventil otvara elektromagnet. Nema kašnjenja zbog udaljenosti, pa sviraonik može stajati bilo gdje u crkvi. Suvremena digitalna izvedba signal prenosi jednim kabelom i omogućuje pamćenje kombinacija registara.

Što je bolje?

• Za nove orgulje manje i srednje veličine mehanička traktura je najtrajnije rješenje.
• Povijesne pneumatske orgulje u pravilu vrijedi obnoviti u izvornom sustavu.
• Digitalna elektromagnetska traktura dobar je izbor kad je stari sustav nepopravljivo dotrajao, kad sviraonik mora biti odvojen od orgulja ili kad se instrument proširuje.

Digitalnu elektromagnetsku trakturu ugrađujemo i u nove i u postojeće orgulje. Koje je rješenje pravo za vaš instrument, najbolje je procijeniti na licu mjesta.